VERFREMDUNGSEFFEKT
Prvo su došli odvesti cigane
i bio sam zadovoljan, jer su stalno krali.
Zatim su došli odvesti židove
i šutio sam, jer su mi bili antipatični
Zatim su došli i odveli homoseksualce
i laknulo mi je, jer su mi smetali.
Nakon toga, došli su po komuniste
i ja nisam ništa rekao, jer nisam bio komunist
Jednog dana došli su po mene
i nije ostao nitko da se pobuni.
(Berthold Brecht)
Obećao sam jednom prijatelju da ću mu ispričati jednu anegdotu koja lijepo objašnjava ljudsku prirodu ali nismo imali vremena pa sam mu rekao da ću je napisati u post. Više se i ne sjećam tko je autor i baš sve detalje ali ide otprilike ovako:
Velika uspješna tvrtka, proizvođač - recimo, perilica rublja, radila je preko 30 godina i poslovala veoma uspješno. Plaće radnika su bile dobre i svi su, uključujući i vlasnika, bili zadovoljni. Ipak jednog dana, došlo je vrijeme za modernizaciju. Stigla su moderna superjaka računala i roboti kojima se sustav proizvodnje gotovo u potpunosti automatizirao tako da za radnike više nije bilo posla.
Vlasnik je jednog dana okupio sve radnike i objasnio im situaciju: Kako više nije bilo potrebe za ljudskom radnom snagom, bit će prisiljen dati im svima otkaz. Ipak, zato što su preko trideset godina bili vrijedni i dobri radnici i zahvaljujući njima se obogatio, u znak zahvalnosti i dalje će dobijati svoje pune plaće kao da još rade, i to sve do kraja svog radnog vijeka, odnosno do mirovine. Čak i ovi mlađi radnici koji su tek nedavno počeli raditi. Jedno što će morati, jest da svakog prvog u mjesecu dođu u tvornicu podignuti ček. Kad je završio, vlasnik je pitao da li netko ima možda kakvo pitanje. Iz pozadine se digla jedna ruka i vlasnik mu je dao riječ. " - A zar baš moramo SVAKI mjesec dolazit' ??? "
Nema komentara:
Objavi komentar