MAGNETSKI POJAS DOKTORA LEVINA
U što smo se to pretvorili? Zašto ne možemo biti svaki dan samo normalni, obični ljudi? Bez gorčine. Bez grča u utrobama našim. Zašto ne možemo biti tolerantni prema drugoj osobi ili osobama ili partneru? Zar baš moramo zbog vlastitih unutarnjih sranja zagorčavati život (nekad) voljenoj osobi? Ili juniorima. Ili okolini. Ili samima sebi. Ne budite licemjeri. Konkurencija je u nas prevelika.
Znam da smo pokvarljiva roba. Da imamo rok trajanja. Da smo bijesni i jadni i opljačkani i prevareni. Da imamo problema sa erekcijom što kaže onaj doktor na hateve u dva popodne. Ali, pogledajte se ujutro u ogledalo i pokušajte priznati onome koji vas gleda tko ste i što ste. Da ste debil i seronja. Ni bolji ni gori od drugih. Zatim slobodno povratite, gurnite glavu u školjku i povucite vodu. Tad iz osobne zbirke izvucite najbolji smiješak i započnite dan. With no reserve.
Nakon početnog soljenja i biberenja pameti nastavljamo u polurevijalnom tonu. Gorivo je nešto malo pojeftinilo, u Umga su fkrali otisak dinosaura (hebote, maznuli bi i Arenu da mogu naći dovoljno veliki viličar), ona mumija iz haenesa je napokon izašla. Začudo - svojenožno a ne u lijesu što je svojevrsni kuriozitet, najezda je zmija u Slavoniji, a najezda Slovenaca na obali. Grčka se i dalje grči, Hrvatska se i dalje muči, a gospodin Ervačić i dalje trči.
Reći će kritičari da su mi tekstovi prekratki. No ja ne pišem mnogo. Znojim se oko svakoga retka. Inspiracija mi brzo nestaje, kao da cijedite paštetu iz tube.
Za kraj, prepričat ću vam jednu zgodnu zagorsku narodnu, koju sam slušao na radiju dok sam se vraćao sa šihte. Nisam baš sve zapamtio, ali ide otprilike ovako:
JELA je bila vita, lepa i bela, al me ni štela
Soldačiju sem pokle služil, i dok sme tame bil
Franceka je Jela za muža zela i tri sine je imela
Kad sam se vrnul, Jela je postala baba debela
I bolše da me ni štela
I bolše da je Franceka zela
Eto. Nije baš za kavu, al za kratki espresso će bit.
U što smo se to pretvorili? Zašto ne možemo biti svaki dan samo normalni, obični ljudi? Bez gorčine. Bez grča u utrobama našim. Zašto ne možemo biti tolerantni prema drugoj osobi ili osobama ili partneru? Zar baš moramo zbog vlastitih unutarnjih sranja zagorčavati život (nekad) voljenoj osobi? Ili juniorima. Ili okolini. Ili samima sebi. Ne budite licemjeri. Konkurencija je u nas prevelika.
Znam da smo pokvarljiva roba. Da imamo rok trajanja. Da smo bijesni i jadni i opljačkani i prevareni. Da imamo problema sa erekcijom što kaže onaj doktor na hateve u dva popodne. Ali, pogledajte se ujutro u ogledalo i pokušajte priznati onome koji vas gleda tko ste i što ste. Da ste debil i seronja. Ni bolji ni gori od drugih. Zatim slobodno povratite, gurnite glavu u školjku i povucite vodu. Tad iz osobne zbirke izvucite najbolji smiješak i započnite dan. With no reserve.
Nakon početnog soljenja i biberenja pameti nastavljamo u polurevijalnom tonu. Gorivo je nešto malo pojeftinilo, u Umga su fkrali otisak dinosaura (hebote, maznuli bi i Arenu da mogu naći dovoljno veliki viličar), ona mumija iz haenesa je napokon izašla. Začudo - svojenožno a ne u lijesu što je svojevrsni kuriozitet, najezda je zmija u Slavoniji, a najezda Slovenaca na obali. Grčka se i dalje grči, Hrvatska se i dalje muči, a gospodin Ervačić i dalje trči.
Reći će kritičari da su mi tekstovi prekratki. No ja ne pišem mnogo. Znojim se oko svakoga retka. Inspiracija mi brzo nestaje, kao da cijedite paštetu iz tube.
Za kraj, prepričat ću vam jednu zgodnu zagorsku narodnu, koju sam slušao na radiju dok sam se vraćao sa šihte. Nisam baš sve zapamtio, ali ide otprilike ovako:
JELA je bila vita, lepa i bela, al me ni štela
Soldačiju sem pokle služil, i dok sme tame bil
Franceka je Jela za muža zela i tri sine je imela
Kad sam se vrnul, Jela je postala baba debela
I bolše da me ni štela
I bolše da je Franceka zela
Eto. Nije baš za kavu, al za kratki espresso će bit.
Mislio si na ovu pjesmu?
OdgovoriIzbrišihttp://www.youtube.com/watch?v=2S5DbNu3wS0
Ovaj koji pjeva je moj kum koji je umro prije mjesec dana. :((
Eto sorry tek sam sad pogledao...jako mi je žao :(
Izbriši