nedjelja, 17. lipnja 2012.

DAN PEDESET I DRUGI

SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO

Pun mi je qr@c tog proletarijata!!!!

        Volio bih i ja ponekad biti dio te društveno-financijske nemojtemepitatzaprvimilijun elite, zlatne mladeži i stareži. Volio bi ponekad bit smrdljivo bogat. Bit pun ko brod. Imat paprike. Lova do krova, you know? Dakle, volio bi biti bogat, iako i oni plaču, dobivaju galopirajući inoperabilni karcinom i sina jedinca LGBT provenijencije.

          Volio bi da i meni 50 hiljada eura predstavlja sitniš za kavu. Da me boli stojan je li pedeve 22, 25 ili 75 %. Da mi se fućka kolike su rate struje i vode. Da ne moram vazda štekat na svemu. Stalno gasit žarulje viška po stanu. Puštat vodu nakon trećeg pišanja. Da MŽ ne mora kupovat na ekšn i popustima. Da mogu jest teletinu kad mi se sprdne. Da ne tankam po 100 il 150 kuna benzina. Da nisam u dozvoljenom i nedozvoljenom minusu. Da nisam u nikakvim ratama, kreditima, jamstvima, lepezama, start i pro paketima i ostalim izmišljenim "proizvodima" bankarskog sektora.

         Volio bih da mogu uspjet riješit stambeno pitanje prije šestog desetljeća života. Da mogu uživo ići gledati finale lige prvaka. Da ne kupujem paket osiromašenog mlijeka robne marke. Volio bih se i ja malo kurčit na vlastitoj pedesetmetarskoj jahti prepunoj tajkuna, ministara aktualne i bivše vlasti, potpresjednika, načelnika uprava, bankara, članova Upravnih i Nadzornih odbora i inih institucija te tucetom barely legal teen kurvi bez mozga al sa atributima, uz brdo vrhunske klope, pijače, te bijelog, smeđeg i zelenog u izobilju.

         Dežurni dušebrižnici i obična raja će vjerojatno komentirat da sam poludio, da šta bi ja htio, da ne griješim dušu, da zašto pizdim kad ima ljudi kojima je puno gore, koji su na cesti, bez posla bez krova nad glavom, jadni, gladni, siromašni, obespravljeni.??!
         Odgovorit ću im odmah. Poput našeg Deputy Of Prime Minister Gazimira:  Kratko i Jasno, Glasno i Bahato: SHIT HAPPENS



2 komentara: