KIFLE OD NETRETIRANOG BRAŠNA
Cijeli svijet je sjeban. I ja sam sjeban. Zašto ne mogu uživati u običnim banalnim svakodnevnim stvarima poput tisuća i tisuća drugih ljudi? Zašto me sve ovo GUŠI....ponekad doslovce ostajem bez zraka....psihijatrija...
Ma glup sam. Ne, lud sam. Samo što ne pišem samodestruktivnu poeziju, ne pušim opijum i ne pijem absint...idemo dalje, uz dubok uzdah. Puni kompromisa, mediokriteta, komercijalizacije i prostituiranja vlastitog mozga.
Eto, danas 15,05 sati, sjedim u bircu prekoputa Kauflanda, čekam servis na autu. Naručim kavu i vodu i za par minuta oko mene se sjati jato ženskinja, sve 25-35 god. Dokotrljale se iz obližnjih ureda i firmi na kafu poslije šihte. I na partiju tracha, of course. I kako moram čekat do 16,00 sati, nemam kud. Uvučem ramena, stavim cvike i sav se udubim u srkanje espressa i gledanje mustre na stoliću. I tad je počelo.
Sređeni i polusređeni komadi hrpimice zauzimaju preostale stolice, izbacuju ajfone i ajpode, vade čike i pripaljuju neurozno kao da su mineri u rudniku. Kurčare, pičkaraju, kao da su na terasi uljanikovci iz srednje Bosne a ne uredske djelatnice.... Uopće im nije bed od moje nazočnosti... Tračaju kolege, pun im je qr@c staraca, najradije bi se odselile, bile su na jelena rozga baš je bilo dobro, vidi depilirala sa se sa Veet kremom, uopće nije loše....Glavna vijest je Autluk festival u Štinjan. Vidi ovu seljačinu, zauzeo je sav hlad na terasi. Jebote, frustriranije su od mene! Jebe ih bilanca, prodaja, istek ugovora, debilni klijenti, poluispravna klima, blokiran e-mail i naplata računa. Zatim ide čoporativni komentar da je kava dobra uz pregršt komplimenata konobarici ko da im je donijela svadbenu večeru od šesnajst sljedova.
Nakon kraće pauze od 10 sekundi, ponovno red glasnog pičkaranja, teranja HEPa i Milanovića i Čaćića u qr@c, žale se na šefa koji bi ih povalio al mu nedaju jer je seljober. Sranje je što su već potrošile sav godišnji a ljeto tek počelo.
15,25 sati dolazi JOŠ mojeres. Sad nas je na malenoj terasi ja seljo komada jedan plus 9 Tipičnih Hrvatskih Ženki. Onaj moj muž je za qr@c, zrman joj je debil al zato im je ginić sasvim ok. Djeca su im divlja a svekrve još divljije. Pošto je jako vruće, hidratiziraju se samo sa Jana, jedu samo voće, povrće i carne bianca ogni giorno pa su slijedom toga skinule po nekoliko kilograma svaka so far. Al ke ljepa tetovaža! E nova? No, lavata con Perlana. Mi go fato anke ljepi nokti na noge, ljubičasti i naranđasti. U Plodine sam kupila prašak jer je na ekšn.
Napokon, 15,45 sati, kao po zapovijedi se dižu, slijede usiljeni pozzdravi, zračni poljubci ko iz sex i grad perke smo znojne kako prasizze. Ciao, ciao, se vidimo, već kasnimo. Hvatanje busa za Veli Vrh, jedna zajaše skuter i razlaz. Frustrirane djelatnice na terasi zamijenilo je nekoliko prištavih morona u loše složenim kombinacijama : košulja bljedoružičasta (svatovska) sa kratki rukav sa bijesnom kravatom-hlače na peglu-cipele pačji kljun poput vozača međugradskih autobusa i neizbježnim torbama sa laptopovima preko ramena. Izgledaju poput Jehovinih svjedoka ali ipak su iz javnobilježničkog ureda. I piju kavu u tišini. BOGU HVALA.
Cijeli svijet je sjeban. I ja sam sjeban. Zašto ne mogu uživati u običnim banalnim svakodnevnim stvarima poput tisuća i tisuća drugih ljudi? Zašto me sve ovo GUŠI....ponekad doslovce ostajem bez zraka....psihijatrija...
Ma glup sam. Ne, lud sam. Samo što ne pišem samodestruktivnu poeziju, ne pušim opijum i ne pijem absint...idemo dalje, uz dubok uzdah. Puni kompromisa, mediokriteta, komercijalizacije i prostituiranja vlastitog mozga.
Eto, danas 15,05 sati, sjedim u bircu prekoputa Kauflanda, čekam servis na autu. Naručim kavu i vodu i za par minuta oko mene se sjati jato ženskinja, sve 25-35 god. Dokotrljale se iz obližnjih ureda i firmi na kafu poslije šihte. I na partiju tracha, of course. I kako moram čekat do 16,00 sati, nemam kud. Uvučem ramena, stavim cvike i sav se udubim u srkanje espressa i gledanje mustre na stoliću. I tad je počelo.
Sređeni i polusređeni komadi hrpimice zauzimaju preostale stolice, izbacuju ajfone i ajpode, vade čike i pripaljuju neurozno kao da su mineri u rudniku. Kurčare, pičkaraju, kao da su na terasi uljanikovci iz srednje Bosne a ne uredske djelatnice.... Uopće im nije bed od moje nazočnosti... Tračaju kolege, pun im je qr@c staraca, najradije bi se odselile, bile su na jelena rozga baš je bilo dobro, vidi depilirala sa se sa Veet kremom, uopće nije loše....Glavna vijest je Autluk festival u Štinjan. Vidi ovu seljačinu, zauzeo je sav hlad na terasi. Jebote, frustriranije su od mene! Jebe ih bilanca, prodaja, istek ugovora, debilni klijenti, poluispravna klima, blokiran e-mail i naplata računa. Zatim ide čoporativni komentar da je kava dobra uz pregršt komplimenata konobarici ko da im je donijela svadbenu večeru od šesnajst sljedova.
Nakon kraće pauze od 10 sekundi, ponovno red glasnog pičkaranja, teranja HEPa i Milanovića i Čaćića u qr@c, žale se na šefa koji bi ih povalio al mu nedaju jer je seljober. Sranje je što su već potrošile sav godišnji a ljeto tek počelo.
15,25 sati dolazi JOŠ mojeres. Sad nas je na malenoj terasi ja seljo komada jedan plus 9 Tipičnih Hrvatskih Ženki. Onaj moj muž je za qr@c, zrman joj je debil al zato im je ginić sasvim ok. Djeca su im divlja a svekrve još divljije. Pošto je jako vruće, hidratiziraju se samo sa Jana, jedu samo voće, povrće i carne bianca ogni giorno pa su slijedom toga skinule po nekoliko kilograma svaka so far. Al ke ljepa tetovaža! E nova? No, lavata con Perlana. Mi go fato anke ljepi nokti na noge, ljubičasti i naranđasti. U Plodine sam kupila prašak jer je na ekšn.
Napokon, 15,45 sati, kao po zapovijedi se dižu, slijede usiljeni pozzdravi, zračni poljubci ko iz sex i grad perke smo znojne kako prasizze. Ciao, ciao, se vidimo, već kasnimo. Hvatanje busa za Veli Vrh, jedna zajaše skuter i razlaz. Frustrirane djelatnice na terasi zamijenilo je nekoliko prištavih morona u loše složenim kombinacijama : košulja bljedoružičasta (svatovska) sa kratki rukav sa bijesnom kravatom-hlače na peglu-cipele pačji kljun poput vozača međugradskih autobusa i neizbježnim torbama sa laptopovima preko ramena. Izgledaju poput Jehovinih svjedoka ali ipak su iz javnobilježničkog ureda. I piju kavu u tišini. BOGU HVALA.
"....Jebote, uopće im nije bed od moje nazočnosti..." A koji pa si im ti faktor u zivotu?
OdgovoriIzbrišijedini muskhi od cielog birtza.... ;-) terasa 2X3 metra, praktički sjedili svi kao na grupnoj tapiji.terapiji. Meni je bilo malo bed.
IzbrišiPa ocito te nisu ni registrirale. Mozda su imale pametnijeg posla :)))
IzbrišiZabavno.
OdgovoriIzbriši