utorak, 16. listopada 2012.

DAN ŠEZDESET I PRVI

SULJO VELIČANSTVENI ili FUCK THE PERPETUAL DEBTS

         Stvarno nisam normalan. Već je tri sata AM, ujutro idem radit nakon poduljeg urlauba a ja nikako da završim ovaj post. MŽ ćata na laptop a ja surfam za siću i gledim črne kronike. Ma uopšte me ne interesuju pripadnici zlatne hrvatske mladeži i prdeži i kriminaleži koji se sakate u svojim Ćirokijima, Poršejima i ostalim indikatorima malog qrc@. Što krepavaju na tulumima jer im je neko, zamislite, podmetnijo drogu u hors i u koku. Tih tatinih i maminih sinova mi uopće nije žao. Žao mi je Tuste iz KUD IDIJOTI koji je jučer izgubio bitku sa opakom bolešću...

         Prije par dana sam dobijo pismo iz Zajebane Bande alias Zagrebačke Banke alias UniCredit alias Deutche Bank alias Bank Of Amerika...Smradovi imaju običaj, kad god upadnem malo dublje u govna u svezi glede mog proračuna (čitaj - par kuna do limita dozvoljenog minusa), poslati mi ljigavo pismo u kojem mi nude STVOREN SPECIJALNO ZA MENE, FANTASTIČAN mrak gotovinski expres brzi mikro nuklearni turbokredit koji će mi produžiti agoniju i otplatu na još +5 godina...samo neka ih zvrcnem na broj 0800-123456 i riješeno...ma fak ju! Ne želim da mi budete banka za cijeli život! Želim se riješit i kredita i minusa i dugova i kartica i kamata i otplata i svih vaših proizvoda!
I one glupače sa lažnim oduševljenim ukočenim smješkom i lošom glumom u Vašim tupavim reklamama sa zbunjenim malim i srednjim poduzetnicima, koja kao da veli "Dok vas u glavu jebe vaša baba, mene tuca direktor od ZaBa" 

        Danas sam bio u mup-u da po n-ti put podignem potvrdu o prebivalištu. Jebemti tu našu birokraciju. Stalno moraš dokazivat da si ti-ti, da si rođen, da se nisi nedajbože preselio drio la rena  i da nisi promjenijo ime u Šaban. Ali sve u svemu bilo je dobro. Na kraju krajeva, ta potvrda je besplatna. Samo moraš biti strpljiv jer izvuko sam broj 356 (tiket - prebivališta, boravišta i putovnice) a na semaforu je bilo tek 214. Nema veze. Osamdeset minuta čekanja u hrpi ljudi koje nepoznaš zna bit dosadno al zato posebno izučeno uvo i nehotice i ničim izazvano, čuje svašta. Spiku 2 stara bivša voJNA pilota ( leteli bre još 50-tih...valjda na Spitfajeru.) Sto godina imaju i još su živi i vitalni. Bokte, u mirovini su i u Puli već 40 godina. a pričaju ko da su juče iz Šumadiju došli. Unbeliavable. Zatim recept za musaku sa keljom(?!?) od nekih bakica i zadnje 2 epizode Sulejmana the Veličanstvenog. Mujaedinka sa hijab na putovnicama nešto je raspravljala sa djelatnicom koja je nije kužila jedan qr@c a raspojasani dječji dvojac nasljednika, siromašnih useljenika iz BeiHa vrištao je po cijelom prizemlju dok su djelatnice po šalterima čepile uši ili se smješkale, sa malom dozom neugode, kako mi se činilo. Od vrištanja više nisam razumio ništa, samo žamor. A i moj broj je izvučen napokon. Čak su i Miloš i Uroš odleteli.
Ganciganka sa decu pored mene nije rekla ništa.

      




Nema komentara:

Objavi komentar