nedjelja, 10. veljače 2013.

DAN SEDAMDESET I PRVI

SPECIAL FEATURES

       Kao prvo, iako smo tupi, depresivni, jadni, neuki, pasivni, bezvoljni, kmetovi, šabani i štatijaznam što već, MORAM naprosto pohvalit svekoliko hrvatsko pučanstvo pače i deo stanovništva u regionu, a u svezi ekšn koja je putem svemrežnih socijalnih mreža munjevitom brzinom pokrenuta i još munjevitijom brzinom polučila vrhunske  rezultate koje su osupnule i najveće skeptike poput moje malenkosti! Pogađate, radi se o priči oko male NORE FORE i za cijelu stvar mogu samo reći UAU i od strane NHM - LAJKAM, LAJKAM veri mač. Možda na kraju krajeva ipak ima nade za obične male ljude u ovoj našoj dolini suza...

      Ovaj put ne želim potrošiti ni minimum riječi za ružne, bezvezne i negativne osobe niti za ružne, bezvezne i negativne ivente iako ih je bilo ovih dana. U svezi mojih "omiljenih" političara i partija svih boja - i vi danas fakoff i namjestu odmor. Prezirem vas još uvijek. I zauvijek.

      Odlučio sam bar na jednu večer biti, makar malo među narodom, kad već MŽ pizdi da sam divlji jer nigdje ne idem i nigdje mi se ne da ići! Možda je bila malo ljuta na mene prigodom nedavne proslave njenog rojstnog dana u kojem nisam baš sudjelovao aktivno u svezi klope, pijače, pričanja uvjek istih priča sa istim ljud'ma, vokalnog spominjanja Stare Majke i žarke želje za vraćanjem na Kupres te ostalog kako to već biva.

      I tako smo MILE i ja, jučer nakon male večernje  akcije prevoženja određenih  dielova namještaja konbijem, igrom slučaja i sasvim namerno, završili u VAGABUNDO na pijači. Ulazkom u poprilično zadimljeni ugostiteljski objekat, zatekli smo živopisno i brojno društvance: Bauštelci ( još uvijek u radnoj robi ) nemilice prazne karlovačke za šankom i dave sa svojom spikom. Službujući alkos brije nešto sam za sebe bezveze pa svako tolko svima na glas još bezveznije o domovinskom ratu. Ekipa luzera u kutu navija i vrišti za parovima na kladioničkom automatu. Za čudo-ne puštaju se turbo dizel cajke! A konobar brz i okretan! Vidim da MILE pozna sve i da svi poznaju njega i sa poštovanjem ga pozzdravljaju. Ipak je to njegov đir. Brico, Čupo, Žuti, Ilija, Piton, Vjeko i dr. Čak i ja neke znam. Krema lokalnog undergraunda, cvijet hrvatstva. No, atmosfera za mene vrlo dobra. Relativno brzo popijem i ja dvje karlovačke pa se na pola sata stvarno osjećam kao Tipični Hrvatski Muškarac!

      Izađem van na pi-pi i dok pi-pi, gledam mačke kako se prcaju i mjauču baš pred vratima Opštine. Vrlo pitoreskno i nadasve simbolično...

     Iako smo bili baš u raspoloženju da nastavimo i zalomimo skroz, ipak nismo. Od kuće su zvali di smo pa smo polako dovršavali pijaču, alkos je opet brijao nešto za sebe, pa opet o ratu i došlo mi je da mu platim kantu bevande, samo da razguli i da više ne spominje određene generale i par najvećih hrvatskih lopova svih vremena od kojih mi se diže ovo malo kose na mojoj blesavoj glavi.



    

Nema komentara:

Objavi komentar