DAN SJEĆANJA
Prošlo je dvadeset dana od kad je naša draga Ava napustila ovaj svijet. Toliko mi je i trebalo da dođem sebi i sastavim nešto suvislo i lijepo u znak sjećanja na našu dobru, staru, najbolju na svijetu.
Ava je bila član naše obitelji gotovo petnaest godina i danas joj je rođendan. Bilo je tu puno lijepih stvari, malo manje ružnih, milijun dogodovština, tisuće kilometara pređenih autom i stotine pješice...bila je posebna, naša Žuta Minuta, naša Pukica, dobroćudna i pametna. Naš vojni pas, borbeni pas, "izvidnica", čuvarica. Pas sa karakterom. Nikad više neće naše šetnje biti iste. Nikad me više neće dočekati kad dolazim sa posla, vrteći se u krug od sreće... Erikiću će nedostajati na odlascima "kod Kraljića" i na branje šparoga po Ližnjanu. Nedostaje nam svima i nedostajat će zauvijek. Posljednih tjedan dana provedenih sa njom i naša posljednju zajedničku borbu pamtit ću dok sam živ. Hvala svima koji je pamte i naročito velika hvala Docu Hajsteru i cijeloj njegovoj ekipi.
Sada, starice naša, sirotice, odmaraj stare koščice, počivaj u miru, zaslužila si. Znam da sad, na kraju duge, na svjetlosti i vječno zelenim i cvjetnim livadama trčiš veselo i loviš leptire i muhice. Jednog dana ćemo se opet sresti. Volimo te. Zbogom i vidimo se...
AVA 10.04.2001. - 19.03.2016.
Prošlo je dvadeset dana od kad je naša draga Ava napustila ovaj svijet. Toliko mi je i trebalo da dođem sebi i sastavim nešto suvislo i lijepo u znak sjećanja na našu dobru, staru, najbolju na svijetu.
Ava je bila član naše obitelji gotovo petnaest godina i danas joj je rođendan. Bilo je tu puno lijepih stvari, malo manje ružnih, milijun dogodovština, tisuće kilometara pređenih autom i stotine pješice...bila je posebna, naša Žuta Minuta, naša Pukica, dobroćudna i pametna. Naš vojni pas, borbeni pas, "izvidnica", čuvarica. Pas sa karakterom. Nikad više neće naše šetnje biti iste. Nikad me više neće dočekati kad dolazim sa posla, vrteći se u krug od sreće... Erikiću će nedostajati na odlascima "kod Kraljića" i na branje šparoga po Ližnjanu. Nedostaje nam svima i nedostajat će zauvijek. Posljednih tjedan dana provedenih sa njom i naša posljednju zajedničku borbu pamtit ću dok sam živ. Hvala svima koji je pamte i naročito velika hvala Docu Hajsteru i cijeloj njegovoj ekipi.
Sada, starice naša, sirotice, odmaraj stare koščice, počivaj u miru, zaslužila si. Znam da sad, na kraju duge, na svjetlosti i vječno zelenim i cvjetnim livadama trčiš veselo i loviš leptire i muhice. Jednog dana ćemo se opet sresti. Volimo te. Zbogom i vidimo se...
AVA 10.04.2001. - 19.03.2016.
Prekrasan blog, najiskreniji i najemocionalniji do sada.
OdgovoriIzbrišiOvim otkrivaš svoju pravu veličinu i dimenziju svoje osobnosti.Ava je uginula sretna što je živjela u takvom okruženju.
hvala
IzbrišiJa imam Evu, macu... i ne mogu ni zamisliti..! Rasplačem se na samu pomisao. Ava je, sigurna sam imala lijep život s vama i to neka vam bude utjeha. Pozz.
OdgovoriIzbrišiHvala...pozz i vama.
Izbriši