subota, 5. prosinca 2020.

ŽIVOT NA VLAGI


         Potaknut mnogostrukim vanjskim i unutarnjim porivima te nedavnim otkrićem pseudo-inspiracije, uz dozvolu stranke, sproćuepidemiološkog Stožera, masonske lože i MMF-a, odlučih, nakon relativno duljeg perioda, uz Božju pomoć a uz potporu lokalne samouprave, nabacit nešto suvislih i nesuvislih mudrijanja. 

         Dakle, u ovih par godina propustih komentirati (na sreću) brojna međustranačka, međurasna, međuklupska, međuspolna i međuplanetarna trvenja i sukobe. Propustio sam lokalne, nacionalne, predsjedničke, ruske i američke izbore. Opet se udebljao. Digao kredit. Promijenio radno mjesto. 
         Od gadosti i mučnine koja bi me spopadala kad bi pratio raznorazne medijske napise, komentare po društvenim i nedruštvenim mrežama i portalima, naprosto bi izgubio volju i daljeg čitanja a kamoli komentiranja ili pisanja nečega. Moram priznati da mi je prvi put u životu bilo žao što znam čitati.
    
        Bio sam psihički satran od čitanja tekstualnih uradaka i gledanja thrash nastupa raznoraznih mediokriteta, polupismenih novinara, kvazidesničara, kvaziljevičara, gejeva, negejeva, polu-stručnjaka, teoretičara zavjera, ratnih huškača,  militantnih vegana, miroljubivih mesoždera, poštenih kriminalaca, nepoštenih političara, ravnozemljaša, vaksera, antivaksera, pseudodomoljuba, manjina, većina, salonskih boraca za ljudska i ostala prava, turističkih i terorističkih grupacija, Trampovaca, Bidenovaca, Bin Ladenovaca, šatoraša, barakaša, mentola, oriđinala, ridikula, psihopata i degenerika raznih vrsta. 

Naravno, da ne zaboravim i obično aktivno pučanstvo van ovih grupacija, koje me i dalje ne iznenađuje nepismenošću i neukošću ali me zabrinjava sve veća razina gubljenja zdravog razuma.

    Za sad bi bilo dovoljno. Ovo nije fenomenalni come-back.  Dva očenaša, četir zdravomarije i smanjimo doživljaj.
    Jedite kvinoju i čekajte reset. 








Nema komentara:

Objavi komentar