MESOŽDER VEGETARIJANAC
Život je sranje.
Tražimo uspjeh gdje ga nema, tražimo ljubav gdje je nema, tražimo samopoštovanje gdje ga nema. Na koncu konca i lovu tražimo tamo gdje je nema. Sve pogrešno....sve isforsirano, licemjerno do boli. Učinkovito lažemo i varamo sami sebe.
SVI mi robovi odreda GLUMIMO neki qr@c - ljubav, mir, familija, uzus, red, ora et lavora, suzdržanost, kultura, bonton, tako su i naši stari bili, pokornost i opštenarodna uljudba te duhovna & tielesna obnova. O pretjeranom domoljubnom zanovijetanju da i ne govorim (Sjetim se jednog lika iz susjedne opštine - Hrvat Katolik Nepušač Dinarid off course, koji se prije par godina hvalio da je bio NAJPRVIJI u stvaranju Domovine. Normalno da mu nije bilo ni najmanje mrzko nakon 30-godišnjeg staža u "omraženoj" KaPeJu na direktorskim funkcijama i u slasti i masti, prebaciti se na istovjetne funkcije u Stranci svih pravih Hrvata a istovremeno i sina jedinca plave krvi na vrijeme skloniti da nedajbože nebi kojim slučajem poginija za tu istu Domovinu).
U stvari, naše telo i duh naprosto vrište iznutra...VAPE da na glas steramo sve debile i gnjavatore i zle ljude u našim životima u vađajnu njihovu majčinu. I da ostanu tamo - forever and ever. Da se fizički obračunamo odmah, munjevito i okrutno i učinkovito, sa svakim šabanom koji nas gazi i oduzima nam pravo na normalnost.... Ako nam se hoće, da se prcamo na glavnom gradskom trgu i stenjemo kao životinje. Da pjevamo bezobrazne i razvratne i ljubavne pjesme na sav glas. Da odhebemo sve stvari koji naš pravi život zapravo i ne čine životom nego životarenjem....kao da zalijevaš fikus ili filadendron. Da budemo iskreni ali ono stvarno iskreni i da nam nitko ne zamjera i da se ne čudi zbog toga. Da odbacimo sve što nas degradira kao ljude.
Umjesto toga, mi svi - građanke i građani Republike, statistički Hrvati - radimo iste greške, ponavljamo iste gluposti, punimo crne rupe naših ispraznih života materijalnim i inim sranjima - baš to i žele ove takozvane elite koje vladaju i našim mozgovima i našim ljušturama. Ali JA želim biti nešto više od te ljušture....iako sam i ja izgubio i kompas i put i inspiraciju i volju i želju.
Život je sranje.
Obično govno u šaci kojeg stisneš i smrdi isto sa koje god strane ga ponjušiš.
Život je sranje.
Mješavina nešto malo, ali sasvim sasvim malo veselja i zadovoljstva, mrvice sreće te hrpetine trpljenja, kompromisa, lažnog nadanja i odluka....odluka donešenih u dobroj vjeri i sa dobrim namjerama ali u pravilu promašenih i sa katastrofalnim rezultatima na kraju.
Tražimo uspjeh gdje ga nema, tražimo ljubav gdje je nema, tražimo samopoštovanje gdje ga nema. Na koncu konca i lovu tražimo tamo gdje je nema. Sve pogrešno....sve isforsirano, licemjerno do boli. Učinkovito lažemo i varamo sami sebe.
SVI mi robovi odreda GLUMIMO neki qr@c - ljubav, mir, familija, uzus, red, ora et lavora, suzdržanost, kultura, bonton, tako su i naši stari bili, pokornost i opštenarodna uljudba te duhovna & tielesna obnova. O pretjeranom domoljubnom zanovijetanju da i ne govorim (Sjetim se jednog lika iz susjedne opštine - Hrvat Katolik Nepušač Dinarid off course, koji se prije par godina hvalio da je bio NAJPRVIJI u stvaranju Domovine. Normalno da mu nije bilo ni najmanje mrzko nakon 30-godišnjeg staža u "omraženoj" KaPeJu na direktorskim funkcijama i u slasti i masti, prebaciti se na istovjetne funkcije u Stranci svih pravih Hrvata a istovremeno i sina jedinca plave krvi na vrijeme skloniti da nedajbože nebi kojim slučajem poginija za tu istu Domovinu).
U stvari, naše telo i duh naprosto vrište iznutra...VAPE da na glas steramo sve debile i gnjavatore i zle ljude u našim životima u vađajnu njihovu majčinu. I da ostanu tamo - forever and ever. Da se fizički obračunamo odmah, munjevito i okrutno i učinkovito, sa svakim šabanom koji nas gazi i oduzima nam pravo na normalnost.... Ako nam se hoće, da se prcamo na glavnom gradskom trgu i stenjemo kao životinje. Da pjevamo bezobrazne i razvratne i ljubavne pjesme na sav glas. Da odhebemo sve stvari koji naš pravi život zapravo i ne čine životom nego životarenjem....kao da zalijevaš fikus ili filadendron. Da budemo iskreni ali ono stvarno iskreni i da nam nitko ne zamjera i da se ne čudi zbog toga. Da odbacimo sve što nas degradira kao ljude.
Umjesto toga, mi svi - građanke i građani Republike, statistički Hrvati - radimo iste greške, ponavljamo iste gluposti, punimo crne rupe naših ispraznih života materijalnim i inim sranjima - baš to i žele ove takozvane elite koje vladaju i našim mozgovima i našim ljušturama. Ali JA želim biti nešto više od te ljušture....iako sam i ja izgubio i kompas i put i inspiraciju i volju i želju.
Život je sranje.
Obično govno u šaci kojeg stisneš i smrdi isto sa koje god strane ga ponjušiš.
Nema komentara:
Objavi komentar