subota, 9. studenoga 2013.

DAN OSAMDESET I TREĆI

TRANSFORMERS

Kako smo mi Hrvati ( Die Kroaten (kroatisch: Hrvati, Sg. Hrvat)  smješan narod! 

Jebu nam mother a mi se permanentno vraćamo po još.....pače ako nam već neko drugi dežurno ne hebe, no problemo, onda si je hebemo međusobno.

           Potomci austrougarskih konjušara se opet, kao mala diezza , poput pretkolumbovskih Indijanaca perlicama i Cigana (pardon, Roma) bijelom kruhu, vesele i oduševljavaju banalnim stvarima evo npr. jučerašnja frka (koja mi je zapela za oko i uho i naprosto sam je morao iskomentirat) oko  prijevoza radekončar transformersa po kojeg je došo največi avijon na svijetu kao prvi put u hr (a nije prvi put) bla bla bla i 10 minuta udarnog termina dnevnika potroše na "atraktivnu" priču o obrtanju krupnog kapitala i pred kamerama presretne (ko poslje prvog snošaja) predstavnike tvrtke jer će dobrupinkudastaveudjeep  i idemo svi ofce  na Pleso gledat ukrajinsko čudovište.

          Ma boli me skrotum jer, prvo: U našoj nazovi regionalno fašikomunističkoj Puli mi je taj avijon bijo u devedesetima i gledo sam ga 3 dana, i preblizu, da mi ga je dosta za cieli život. Drugo: Končar je privatna tvrtka i ja neču zaradit ništa od te priče sa transformersom jer nemam njiove dionice. Treće: boli me kita za takve pričice dok mi plata kasni 10 dana a več sam probio proračun a kod meneka nema rebalansa. Četvrto i namijenjeno dežurnim duše i tjelobrižnicima :  Zar nije Rade Končar bijo partizan&srbin&gay ??

           Glupim kmetovima daj uvijek materijala -  Purgere i Tovare, Dinamo i Hajduk, Partizane & Ustaše , Perkovića & Perkovića. Pedere & Nepedere....samo da nebi možda razmišljali svojom glavom. Boli me i opet i opet i zauvijek stojadinko za te tričarije.....da, izumrijet ćemo za 250 godina jer će nam se ćerke lezbarit a sinovi pederisat pa će malih hrvata katolika nepušača dinarida  bit sve manje...kako smo glupavi i bolje da nas je sve manje. A kakva nam je perspektiva nisam siguran za naš opstanak i slijedećih 25 godina..... 

          Vjerujem da bi se pozabavijo proučavanjem za ili protiv referendumskih pitanja tek kad ne bio toliki kokuz, tek kad bi svakodnevni lajf  bio više izvjesniji, da bi me zanimao najveći  Antonov tek kad bi prizemne stvari poput disanja, žderanja, oblačenja , telefoniranja, internetiranja, energenata te oporezovanja poreza i ostalih budalaština materialnoga svieta, koštale ne ko u Njemačkoj nego sukladno našoj udjelbi.




Nema komentara:

Objavi komentar